Prethodni post bio je o tome kako iz Beograda doći do Kolmara. Ovaj post sadržaće neke osnovne informacije koje vam znatno mogu olakšati boravak u ovom gradu. Ugodno čitanje vam želim!
Pre svega da kažem da ovo nije tipičan evropski grad – užurban, urban, moderan, grad 21. veka. Nikako. Ovo je grad koji ima svoju dušu i istoriju, svoju tradiciju koja se i dan danas poštuje i čuva. Samim tim, ima i svoje specifičnosti o kojima se morate raspitati pre samog dolaska, kako biste sebi olakšali boravak ovde.
Počeću od nekih osnovnih informacija. Pre svega morate znati da u ovom gradu prodavnice rade do 19h (neke do 20h, ali to je retkost). Nakon toga nećete moći da kupite apsolutno ništa. Jedino što radi do kasno uveče su restorani i kafići/barovi, i to ne svi. Neki rade do 22h, neki do 23h, retko koji nakon toga. U ovom gradu nema izlazaka, nema noćnog života, nema provoda. Mislim da nijednom nisam čula muziku ni u jednom lokalu, a posetila sam ovaj grad dva puta. Moguće je da negde i ima, ali da ja tuda nisam prošla. Svakako u samom centru nisam uspela da se susretnem sa ovim.
Sledeća važna informacija jeste da restorani ovde imaju specifično vreme do kada služe ručak. Tipično je to do 13h ili 13:30h, ali to zavisi od restorana do restorana. To morate proveriti sami u restoranu u kom želite da ručate. Nakon ovog perioda nećete moći da naručite ništa, jer svi imaju pauzu za ručak. Restorani obično nastavljaju sa radom posle 18h, ali i to je individualno. Ono što je takodje bitno jeste da neki restorani alzaški specijalitet tarte flambée služe samo za ručak. To takodje zavisi od restorana do restorana, ali u većini slučajeva je ovako. Mi smo želeli da večeramo ovo jelo, koje je slično pici, ali nažalost u restoranu u kom smo bili to nije bilo moguće. Rekli su nam da dodjemo sutra u vreme ručka. U pitanju je restoran Les Bateliers i nalazi se u delu grada koji se zove Mala Venecija.

Ukoliko ogladnite kasno uveče, uvek su tu Burger king i Mek, koji rade do 23h. Oni se nalaze malo dalje od starog dela grada, i do njih možete doći samo peške jer gradski prevoz takodje saobraća do 19h. Neke autobuske linije idu i kasnije, ali to morate proveriti za svaku liniju ponaosob.

Morate znati šta da očekujete kada planirate posetu ovom gradu. Mi smo uveče šetali i dešavalo se da nekada ne sretnemo nijednog čoveka na ulici posle 21h. Mi smo doduše bili u periodu kada nije sezona (jednom u februaru, jednom u martu). Ali svakako nemojte očekivati gungulu, druženje po ulicama, mnoštvo ljudi i slično. Ovaj grad praktično prestaje da živi u večernjim satima. I to malo ljudi koji su izašli napolje sede u baštama kafića i restorana. Situacija je verovatno dosta bolja kada je sezona (recimo u novembru, decembru i tokom leta). Nama to nije smetalo jer mi svakako ne volimo gužvu, ali priznajem da može biti pomalo čudno.
Sa druge strane, danju su ulice prepune ljudi. Svi šetaju, razgledaju, kupuju suvenire i uživaju u lepotama ovog grada.
Što se tiče suvenira, budite spremni da su oni dosta skuplji u odnosu na druge evropske gradove. To je što se tiče cena u starom delu grada, onom turističkom. Naravno, postoje i mesta gde su suveniri jeftiniji (tržni centar koji je malo dalji i do njega se mora ići busom). Takodje u samom centru starog grada imate prodavnicu u kojoj možete kupiti sve za 2€, ali tu nažalost nema suvenira.

Alzas je poznat po dva jela: jedno je Tarte flambée (slično pici), a drugo je Choucroûte garnie (kao naš podvarak, samo sa 5 različitih vrsta mesa). Alzas je specifičan i po vinu jer se nalazi u regiji koja je bogata vinogradima i podrumima vina. Sve ove specijalitete možete probati i u većini restorana u Kolmaru.


To su bile neke osnovne informacije koje vam mogu poslužiti da se lakše snadjete kada budete posećivali ovaj grad. Hvala na čitanju!